U četvrtak 26. travnja 2018. u Gradskom muzeju Sisak održalo se drugo u nizu predavanja u sklopu ciklusa „Šikljom kroz povijest grada“. Predavanje pod nazivom „Lađom kroz Zyzek“održala je Davorka Obradović, viša kustosica Gradskog muzeja Sisak.
Sudbina je Siska kroz povijest neraskidivo povezana s njegovim vodotocima. Tradicija se naseljenosti od najranijih vremena temelji, u najvećoj mjeri, na blizini rijeka i povoljnome zemljopisnom položaju. Istovremeno se s njom oblikovala i tradicija razvijanja pravaca kretanja plovnim putovima. U razdoblju je srednjega vijeka sisačko vlastelinstvo jedno od zemljišnih posjeda Zagrebačkog kaptola. Najstariji je dio posjeda činilo u 13. stoljeću nekoliko predija smještenih od prostora oko rijeke Odre sve do utoka Kupe u Savu. Kupnjom se pojedinih posjeda i donacijama vlastelinstvo postupno širilo prešavši Kupu i Savu na jug i jugoistok. Autohtono se stanovništvo ponajviše naseljava uz rijeku Kupu kao vodeni komunikacijski put koji postaje presudan za prosperitet naselja. Oppidum Zyzek nastaje krajem 14. ili početkom 15. stoljeća te se zahvaljujući funkciji sjedišta županije i uspješnoj agrarnoj organizaciji sisačkoga vlastelinstva koju je razvijao Kaptol, do početka 16. stoljeća razvija u značajno vlastelinsko naselje i sjedište kaptolskoga posjeda. Opće je pravo iskorištavanja svih voda na području svojega vlastelinstva uživao vlastelin. Zagrebački je kaptol kao feudalni gospodar sisačkoga trgovišta i vlastelinstva, kao i drugi feudalni posjednici, uživao regalno pravo da na rijekama koje protječu njegovim posjedom podiže skele (vada, traiectus) za prijevoz putnika i robe te u svojemu posjedu ima lađe. Govorimo o vremenu kada su, nakon razdoblja antike, i ceste i plovni putovi zapušteni. Dio se prometovanja tijekom srednjega vijeka odvijao karavanskim putovima. Oppidum Zyzek nalazi se na jednom od tih putova, poznatim kao Kolomanov put koji je predstavljao glavnu poveznicu Ugarske s jadranskom obalom. Kretanje je ovakvim prometnicama bilo otežano brojnim preprekama, razbojničkim prepadima i raznim drugim opasnostima te je riječni promet, unatoč neprohodnosti riječnih tokova, uspio opstati i dijelom zadržati svoju funkciju. Kupa je kao plovni put bila manje iskoristiva nego Sava. Duž njezinoga je toka, uz brojne prirodne prepreke, postojao niz feudalnih posjeda na kojima su vlastelini svaki za sebe, ubirali novčanu naknadu za prolaz što je u znatnoj mjeri povećavalo cijenu prijevoza. Brojne vodenice smještene u sredinu riječnoga toka gdje je struja najjača također predstavljaju zapreku kretanja lađa. Nestanak uređenih cestovnih i plovnih putova utječe na oblikovanje novoga načina života u Sisku. Trgovina gubi na važnosti, a stanovnici preživljavaju uz autohtone proizvode svoje sredine. Sisačke su rijeke u prošlosti često mijenjale svoje tokove. Sava je tekla sjevernije od svojega današnjeg korita i često plavila okolne nizine stvarajući rukavce, močvarna područja i brojne „otoke“. Poplavno područje ušća Kupe u Savu tijekom 16. stoljeća, sve učestalijim osmanlijskim upadima na ove prostore, postupno preuzima novu, prvenstveno vojno-obrambenu funkciju. Umjesto plovnih putova kojima se kreću trgovačke lađe i prevoze putnici, Kupa, Sava i Odra postaju dio vojne fronte. Lađe, prvenstveno šajke, opremaju se bacačkim naoružanjem i uz posebno obučene vojnike, kao potpora kopnenoj vojsci, postaju dio obrambenoga sustava pred osmanlijskim napadima.
