U četvrtak, 6. travnja 2017. godine, u Gradskom muzeju Sisak u 19 sati, u sklopu ciklusa povijesnih predavanja, održalo se predavanje dr. sc. Marka Jerkovića, zn. sur. (Odsjek za povijest, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu) pod nazivom: „Sisačko vlastelinstvo Zagrebačkog kaptola u srednjem vijeku: priča o održivom razvoju“. Od 1215. godine, kada Zagrebački kaptol postaje vlasnik Siska i okolnih posjeda pa sve do kraja srednjega vijeka, kontinuirano traje oblikovanje i razvoj novoga kaptolskog vlastelinstva. Tijekom 13., a naročito za vrijeme 14. stoljeća, Zagrebački kaptol potiče gospodarski i društveni razvoj kraja – iskorištava se riječni potencijal Kupe, Save i Odre, sisačko područje postaje važna prometna točka te sam Sisak izrasta u jedno od kaptolskih upravnih središta. Izlaganjem se prikazuje na koji su način zagrebački kanonici organizirali upravu nad sisačkim vlastelinstvom i koja je bila važnost sisačkoga kraja u gospodarskome životu zagrebačkih kanonika. U tome se kontekstu naročita pozornost posvećuje gospodarskoj preobrazbi sisačkoga vlastelinstva te se upozorava na važnost ovladavanja prirodnim potencijalom i riječnim dolinama sisačkoga područja. Tijekom 14. stoljeća zagrebački su kanonici na sisačkome vlastelinstvu razvijali takozvani predijalni sustav te su, radi unaprjeđenja gospodarenja, veći dio zemljišta dali pojedincima (uglavnom plemićima) u zakup. Razvoj zakupnoga sustava postao je glavna stavka gospodarske reforme na sisačkome vlastelinstvu u ovome periodu, odnosno temelj održivog razvoja cjelokupnoga područja smještenoga oko Kupe, Odre i Save. Usporedno s gospodarskim reformama došle su i upravne; Zagrebački kaptol, naime, na ovome području čini administrativni preustroj i sve posjede objedinjuje u novu upravnu jedinicu pod nazivom komitat. U sisačkome je komitatu djelovao čitav niz kaptolskih službenika koji su, još više nego u prethodnim periodima, nadgledali poljoprivrednu proizvodnju i organizirali efikasniji sustav ubiranja poreza. Kasnosrednjovjekovni je period cjelokupnoj Zagrebačkoj biskupiji donio nove izazove, osobito zbog nadiranja Osmanlija. No sisačko vlastelinstvo i u ovom razdoblju prosperira; kanonici pronalaze nova, inovativna rješenja pomoću kojih osiguravaju dostatnu proizvodnju hrane i potiču trgovinu. Štoviše, sam Sisak postaje trgovište početkom 15. stoljeća te Kaptol ovome naselju daje određenu autonomiju u organizaciji lokalne uprave. Nadalje, dio se izbjeglica pred Osmanlijama naseljava upravo na ovim zemljištima te se pokreće novi val krčenja šuma i osnutak novih sela. Do novih većih promjena na sisačkome vlastelinstvu dolazi 1540-ih godina, kada se počinje graditi sisačka utvrda, čime se i Kaptol i stanovništvo kaptolskih južnih zemljoposjeda intenzivnije uključuje u obrambeni sustav Kraljevstva.
