Tijekom pet dana početkom rujna ove godine, korito rijeke Kupe u Sisku bilo je poprište podvodnog arheološkog pregleda (rekognosciranja), izvedenog sa ciljem utvrđivanja i dokumentiranja lokacija na kojima se pretpostavlja arheološki potencijal te njihovog smještaja u kulturno-povijesni kontekst rijeke Kupe kao važnog plovnog puta i rimske kolonije Siscije kao važne luke smještene na ušću tri plovne rijeke.
Arheološki pregled organiziran je od strane Gradskog muzeja Sisak u suradnji sa Grupom za podvodnu arheologiju Argo uz podršku francuskog istraživačkog instituta Centre Camille Jullian, dok je logističku podršku pružao Ronilački klub Sisak. Istraživanje je vodio podvodni arheolog Anton Divić, doktorand na sveučilištu Aix-Marseille, a sudjelovali su arheolog Ivan Drnić iz Arheološkog muzeja Zagreb, Govind Puri iz DPS Zagreb, student arheologije Mislav Popović, fotograf Jerko Macura te djelatnici Gradskog muzeja Sisak.
Ovo neinvazivno istraživanje se odvijalo na više lokacija u koritu Kupe između Mosta Gromova i Starog mosta: sve su lokacije vizualno pregledane od strane arheološke ekipe, zatečeno stanje je dokumentirano, a geografske koordinate interesantnih lokacija su zabilježene radi stvaranja kartografske podloge. Premda je u koritu Kupe na svim pregledanim lokacijama zabilježena velika količina zanimljivog arheološkog materijala u obliku fragmentiranog keramičkog posuda, građevinskog materijala i kostiju, dva nalaza potrebno je posebno izdvojiti radi njihove jedinstvenosti i značaja.
Uz lijevu obalu Kupe pronađen je i dokumentiran dobro sačuvani čamac izrađen iz jednog drvenog trupca – monoksil, ladva ili korab. Premda je većina čamca pokrivena riječnim sedimentom, na temelju jednog izloženog ekstremiteta može se zaključiti da se radi o plovilu pozamašnih dimenzija čija širina iznosi oko 1 m, izdubljenog iz hrastovog trupca. Najstariji monoksil iz Kupe, datiran u kasno željezno doba, pronađen je upravo u Sisku, premda je korištenje čamaca tog tipa u relativno nepromijenjenom obliku poznato od prapovijesti pa sve do 20. stoljeća. Radi preciznog utvrđivanja starosti ovog novootkrivenog monoksila, mali uzorak drva poslan je u jedan američki laboratorij radi apsolutnog datiranja C14 AMS metodom. Nakon dokumentacije, monoksil je prekriven sedimentom radi daljnje konzervacije. Lokacije tri druga monoksila na čije se postojanje u koritu Kupe sumnja nisu pronađene te se pretpostavlja da su prekrivene riječnim sedimentom.
Na sredini riječnog korita na području posljednjeg meandra Kupe, slijedeći pravilnu orijentaciju u smjeru sjever – jug, zabilježeni su i dokumentirani ostatci nekoliko zidanih struktura sastavljenih od cigle i kamenja povezanih vezivnim materijalom. Moguće je da se radi o ostacima gradskih bedema ili građevinskih objekata koji su se djelovanjem erozije rijeke našli na sredini korita i plovnog puta, međutim za preciznije određivanje njihove funkcije bit će potrebno provesti daljnja istraživanja u Kupi.
Nadamo se da će zanimljivi rezultati ovog kratkog, ali uspješnog pregleda stvoriti podlogu i poslužiti kao poticaj za daljnja arheološka istraživanja rijeke Kupe kao bitnog i veoma zanimljivog plovnog puta, premda nedovoljno istraženog arheološkog krajolika, kao i za upoznavanje i senzibilizaciju lokalne zajednice sa vrlo bogatom kulturno-povijesnom baštinom rijeke Kupe.
