U četvrtak, 4. listopada 2012. godine u Gradskom muzeju Sisak otvorena je gostujuća izložbe Arheološkog muzeja u Zagrebu pod nazivom “Thesaurus Colapis fluminis – Blago rijeke Kupe – arheološka istraživanja Kupe kod Siska prije 1. svjetskog rata”.
Izložba je prikazala predmete, mahom iz rimske Sisciae, pronađene prilikom jaružanja korita rijeke Kupe između 1909. i 1913. godine.
Najveći broj nalaza pronađen je 1912. godine, pa je stogodišnjica iskapanja povod ovoj izložbi koju su osmislili Ivan Radman-Livaja i Vlatka Vukelić. Navedene godine pronađeno je oko deset tisuća premeta od kojih su najvrijedniji dospjeli u tadašnji zagrebački Narodni muzej, današnji Arheološki muzej.
Antička Siscija bila je jedan od najvažnijih gradova rimske Panonije, a Rimljani su prilikom osnutka grada iskoristili idealan smještaj prethistorijskog naselja na obalama rijeka Odre i Kupe. I novovjeki Sisak se razvio zahvaljujući mreži plovnih puteva koje je revitalizirala Habsburška Monarhija. Brižno je razvijana strategija razvoja ovog najvažnijeg transportnog centra središnje Hrvatske, što je u konačnici rezultiralo i izgradnjom željezničke pruge Sisak-Zagreb-Zidani Most 1862. godine.
Plovni putevi tražili su redovito održavanje te je tako permanentno jaružano (produbljivano) korito rijeke Kupe, čime je omogućen transport robe s brodova na željezničke vagone u samom centru Siska. Izjaružani materijal najčešće se koristio za zatrpavanje mnogih gradskih jama, trgova ili dijela rimskog gradskog okopa koji je egzistirao do kraja 19. stoljeća unutar gradskog areala.
Nakon sredine 19. stoljeća, u razdoblju prožetom ilirskim idejama i stvaranjem nacionalnog identiteta, jača i interes za povijesnu baštinu, pa tako i za obradu sisačke arheološke građe, posebice one otkrivene tijekom jaružanja. Upravo je na taj način najveći broj starina iz rimske Siscije dospio u tadašnji zagrebački Narodni muzej, današnji Arheološki muzej, u kojem se spomenuti predmeti i danas čuvaju. Kod jaružanja Kupe vadilo se iz riječnoga korita mnoštvo pretpovijesnih, rimskih i srednjovjekovnih starina što je motiviralo upravu Narodnoga muzeja da se obrati nadležnim vlastima kako bi se omogućila službena nazočnost muzejskih djelatnika tijekom radova.
Nakon povoljnoga rješenja te molbe i izdašne državne novčane pripomoći, u prosincu 1909, ožujku i svibnju 1912. te u listopadu 1913. u koritu Kupe moglo se jaružati prvenstveno ili isključivo za arheološke potrebe. Jaružanje u svibnju 1912. je posebice značajno jer je urodilo neočekivanim i gotovo fantastičnim rezultatom, odnosno pronalaskom više tisuća pretpovijesnih i rimskodobnih predmeta. Neosporno je da je značajan dio tih predmeta u prošlosti bio znanstveno publiciran, pa i muzejski izlagan pojedinačno ili u manjim skupinama, prvenstveno s ciljem obrade i prezentacije pojedinih tema ili znanstvenih cjelina, poput primjerice numizmatike, brončane plastike, militarije, itd, no ideja ove izložbe bila je kvalitativno i kvantitativno prezentirati pretpovijesne, antičke i srednjovjekovne predmete otkrivene tih godina u koritu Kupe u Sisku, s naglaskom upravo na 1912. godinu. Time se obilježila 100-ta obljetnica tih događaja te prikazala, kako najljepše i najznačajnije primjerke, tako i široj javnosti do tada nepoznata muzejska građa, odnosno izbor nekoliko stotina od preko 9000 izjaružanih arheoloških artefakata.
