Mjesto održavanja: Gradski muzej Sisak
Vrijeme održavanja: listopad 2006.
Autor izložbe: Ivica Valent, kustos Gradskog muzeja Sisak.
Vodič uredili i oblikovali: Spomenka Jurić, Mladen Merzel.
Tema: Grad Sisak u ratnoj 1991. godini.
Izlošci: Na izložbi je bio prikazan dio naoružanja i oznaka postrojbi i dragovoljaca hrvatske vojske te fotografije razorenog grada Siska.
Izložba “Sisak 1991.” organizirana je povodom 15. godišnjice početka Domovinskog rata, razdoblja koje je obilježilo posljednje desetljeće 20. stoljeća i vremena koje je ostavilo duboke tragove, kako na obrisima grada, tako i na ljudima koji su bili svjedoci toga razdoblja.
Prvi branitelji Siska proizašli su iz nenaoružanih odreda Narodne zaštite i dragovoljaca, policijskih postrojbi, rezervnog sastava policije te postrojbi Zbora narodne garde. Na sisačkom bojištu su osim sisačkih bile i ostale postrojbe zagrebačkog i drugih zbornih područja, te brojne dragovoljačke postrojbe iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te ostalih dijelova, kako Europe tako i svijeta. Sredinom lipnja osniva se 57. samostalni bataljun koji nosi ime dozapovjednika Marijana Celjaka, koji je poginuo u napadu na vojno-radarsku bazu u Šašinoj Gredi. Do kraja 1991. osnovani su 55. MLAD (mješoviti lako-artiljerijski divizion), 36. samostalni inžinjersko-pontonjerski bataljun, 120. brigada „Ban Toma Bakač“, Riječna flotila i još mnoge druge. Sve te postrojbe činile su pokraj 1991. godine čvrstu liniju obrane grada koja se protezala od pokupskih sela preko Mošćenice, Komareva pa sve do Sunje. Naime, svako mjesto na dugačkoj liniji obrane se može prikazati samostalno, ali tek svi oni u interakciji postaju neprobojna i neprijelazna linija za agresora, koji je brojnim zračnim, topničkim, tenkovskim i pješačkim napadima želio izbiti na zacrtane granice Velike Srbije. Cilj pobunjenih Srba bio je prići što bliže Zagrebu i osvojiti sisačku južnu industrijsku zonu. Agresor je pokušao zauzeti i mjesta najjačeg otpora: mali grad Sunju koja po razaranju staje odmah iza Vukovara i nosi naziv Posavskog Vukovara, malo selo Komarevo koje nije imalo rezervnih položaja i s kojeg nije bilo odstupanja, a u kojem se branio sam grad Sisak, te Mošćenicu čiji branitelji nisu ustuknuli ni koraka pred znatno jačim i vojno opremljenijim agresorom. Tako je Sisak ostao neosvojen i nije ušao u granice zacrtane Velike Srbije i njegova je obveza prisjećati se tog vremena, hrabrih branitelja koji su svoj dom obranili prvo hrabrošću, srcem i ljubavlju za Domovinom.
Uz izložbu je tiskan i vodič.
