Tradicijska baština

Tradicijska kultura bila je i ostala identitetska predodžba određenog kraja. Od vremena kada se iskristalizirala, ostaje podsjetnik kroz sve nositelje, njegujući elementarne vrijednosti: obitelj i sklad. Šira okolica Siska gravitira gradu i komunikacija u razmjeni sredstava teče u oba smjera. Iskonski život se odvija na prirodan način u mijeni godišnjih doba, koristi prirodne sirovine i promiče ih u prepoznatljiv kulturni lik. Čovjek prilagodbom stvara svoj boljitak. Neminovnost osnovnog života proteže se kao temelj, kako sam sebi tako i onima izvan. Bilježi utjecaje sa strane, ali projicirajući svoja stajališta, postojanošću stvara tradiciju. Iz šuma i polja dolazi materijal. Od dugih hrastovih greda nastaju čardaci, hiže na trem kuće koje svojom osebujnošću i ljepotom zrače kroz stoljeća. Drvo daje okvir životu i mikro svijetu. Od njega niču kapelice, namještaj, plovila, prijevozna sredstva... Od lana u arhaičnoj proizvodnji nastaje tkano platno, koje rasponom uporabe ide od niti do umjetnosti. Na njemu su motivi kao preslika okoline od odjeće do koperta, peča, poculica... Svojim ukrašavanjem proizvođačice to pokazuju. Između jutra i večeri u prirodnom ritmu svakodnevice rođenja i umiranja, čovjek proizvođač stvara i predmete nužne za preživljavanje od alata do raznovrsnih pomagala koji pokazuju različitu tehničku savršenost odnosno promjenjivost: preslice, solnice, škrinje, košare, tanjuri, zdjele, struganje... Obrađuje se zemlja i napasuju se stada domaćih životinja. Hrana koja se konzumira hrana je za tijelo i dušu; ona je iz neposredne blizine, poznata i okrjepljujuća, a posezanje za njom usklađeno s prirodnim mijenama, tj. s poslovima. U onim rjeđim svečanim trenucima, kroz godišnje i životne blagdane, cakli se vrhunac pojavnosti nošnja. U sveukupnosti varijanti, koristi se kao potvrda zajedništva u projiciranom duhu kao nasljeđu stoljeća težnji.

  • s_2720c2
  • s_2720c3