O etnografskom odjelu

Tradicijska kultura bila je i ostala identitetska predodžba određenog kraja. Čovjek koristi prirodne sirovine koje su bile iz njegove neposredne blizine i promiče ih u prepoznatljiv kulturni lik. Najveći dio materijala dolazi iz šuma i polja. Od hrastovih greda nastaju čardaci, hiže koje svojom ljepotom zrače kroz stoljeća. No, od drveta niču i prijevozna sredstva, namještaj, kapelice, ali čovjek proizvodi i predmete nužne za preživljavanje - od alata do raznih pomagala raznovrsne primjenjivosti: košare, škrinje, preslice, tanjuri, zdjele. Obradom lana nastaje tkano platno na kojem seoske žene izvode motive kao presliku okoline - od odjeće, koperta, poculica, peča.

Prije novoutemeljenog odjela, Etnografska zbirka u Gradskom muzeju Sisak djeluje od samih službenih početaka Muzeja kao kompleksne ustanove, od 1951. godine. Osnovni vid nabave muzejske građe bilo je darovanje, a financijskim jačanjem ustanove, muzejska građa se počinje i otkupljivati. Broj muzejskih predmeta se konstantno povećavao, između ostalog i u etnografskoj zbirci.

Zbirke Etnografskog odijela predstavljaju narodni inventar okolice Siska. Sakupljan je od polovice prošlog stoljeća pa nadalje. Svoje porijeklo vuče iz još starijih vremena, od polovice 19. stoljeća. Svaki od predmeta ima etnografsku i edukativnu vrijednost, a kao cjelina čine fundus koji prezentira davnu tradiciju, prijašnja vremena, način života, odijevanja, privređivanja, znanja i umijeća sisačke okolice.

Najveći je broj tekstilnih predmeta koji obuhvaćaju narodne nošnje, platneno posoblje, tekstil.